Sajam 1. dan

Promocija knjige Tuđe strasti Mladena Lompara

3. internacionalni sajam započeo je u 12 sati promocijom potonje zbirke pjesama Mladena Lompara „Tuđe strasti“ koju je posvetio svojoj đeci. Tom prilikom govorili su Nela Savković-Vukčević, Aleksandra Vuković i Vladimir Vojinović.

Vladimir Vojinović je nakon održane počasti Mladenu Lomparu pozdravio prisutne među kojima je bila i porodica Lompar. Nakon opisanog prvog susreta sa Mladenom, Vojinović je pomenuo i tribinu održanu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i tom prilikom su pośetioci mogli da čuju i audio snimak u kojem je Mladen Lompar govorio studentima o svom đetinjstvu.

Nela Savković-Vukčević je takođe govorila o svom poznanstvu sa pjesnikom. Naglasila je kako je teško govoriti o njegovoj knjizi bez njegovog prisustva. Dodala je i da su za Mladena Lompara riječi bile poput bića, one su bile te koje su ga ponekad činile nemoćnim i iskrenim kada kazuje neiskazivo.

Aleksandra Vuković istakla je da je Mladen Lompar kao i svi drugi veliki crnogorski stvaraoci nepročitan pjesnik u onoj mjeri u kojoj su danas poslije smrti Radovan Zogović i Mihailo Lalić. Ona je u njegovoj poeziji otkrila meki, ženski i nježni glas. Tim povodom pročitala je pjesmu „Princeza Zorka“ i pjesmu posvećenu Miju Popoviću „Neće nas naslijediti tišina“.

Prisutnima se obratila i supruga nedavno preminulog pjesnika Nada Lompar, a skup je završen optimističnom porukom da će ljudi nastaviti da štuju ideju koju je on imao.

 

Promocija Izabranih djela Novaka Kilibarde

U nastavku programa 3. internacionalnog sajma održana je promocija Izabranih djela Novaka Kilibarde. O obimnom Kilibardinom stvaralaštvu govorili su Nenad Vujadinović, Ljiljana Pajović-Dujović i Vladimir Vojinović.

Vladimir Vojinović je u svojoj uvodnoj riječi istakao značaj Kilibardinih djela, navodeći kako je za čuđenje toliko interesovanje za njih s obzirom na čitalačku situaciju u Crnoj Gori koja nije baš najsjajnija. Četvorotomno izdanje objavio je Univerzitet Donja Gorica.

 

Ljiljana Pajović- Dujović je naglasila epski totalitet njegove ličnosti, jer je Novak Kilibarda gotovo sve vrijeme djelatan i kao književnik i profesor i naučnik. On je izrastao iz usmene kulture Banjana, ali i svekolikih ovih naših prostora. Kilibarda je stekao vještinu da se zapiše živa riječ. Zauzvrat usmena književnost je Kilibardu podučila suštinskim principima pripovjedanja. Intrdisciplinarnost pristupa u naučnom slovljenju je ono što se treba posebno istaći. Kilibardina proza nam pokazuje njegovu srodnost sa duhovnošću crnogorskoga naroda, osobito sa duhom čovjeka. Pred kraj svoga izlaganja ukazala je na značaj ovog svestranog umjetnika i kazala ’Kilibardi dugujemo mnogo. On je pravi umjetnik koji pośeduje ośećanje istorije.’

Dekan Fakulteta dramskih umjetnosti Nenad Vujadinović označio je Kilibardino djelo kao duboku vezu između naše prošlosti i sadašnjosti. Djelo Novaka Kilibarde je ’spoj tradicionalnog i modernog, mozaičnog i cjelovito.’ Istakao je njegovu misiju kao pokušaj stvaranja tzv. ’velike slike’ o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Za kraj je kazao za Novaka Kilibardu ’mozete da ga volite, možete da ga ne volite – ne možete da ga ne poštujete.’

 

Predstavljanje izdavačke kuće BESA EDITRICE

U 14 sati predstavljena je izdavačka kuća „Besa Editrice“. O izdavačkoj djelatnosti govorili su Livio Muči, Vesna Kilibarda i Milorad Popović.

Izdavačka kuća „Besa Editrice“ formirana je 90-ih godina. Interesovanje kuće je usmjereno na širi prostor Mediterana. Kilibarda je istakla da meta interesovanja Mučija jeste španska i portugalska književnost, podrazumijevajući onu koja se na tim jezicima stvara na prostoru Južne Amerike. Govorilo se i o biblioteci Balkanika koja je rezultirala veliki broj izdanja, a takođe i objavila naslove iz Crne Gore. Kao prvo izdanje izašla je „Antologija crnogorske savremene poezije i proze“ koju je priredio Pavle Goranović. Poslije toga objavljen je roman „Davidova zvijezda“ Zuvdije Hodžića, „Karnera“ Milorada Popovića, „Tamno Pokoljenje“ Andreja Nikolaidisa.

Muči je govorio o vezama Crne Gore i Italije i istakao da treba učvrstiti kulturne mostove između ove dvije zemlje. Smatra zločinom što je djelo Zuvdije Hodžića nepoznato Italiji. Izdavačka industrija je predmet Mučijevog interesovanja, a „Besa“ ne prevodi samo lijepu književnost već se bavi i prevođenjem esejistike i istoriografije. Izvanredni lektori i korektori su prednost ove kuće.  Radi na razvijanju već postojećeg sektora za migrantske književnosti. Osim djela koja su prevedena sa crnogorskog, srpskog, hrvatskog jezika mogu se kupiti i južnoslovenskih autora koji pišu direktno na italijanskom jeziku.

 

Predstavljanje stvaralaštva Miroslava Mićanovića

U pratećem programu 3. internacionalnog sajma knjiga je svoje stvaralaštvo predstavio Miroslav Mićanović. O njegovom stvaralaštvu su govorili i Branko Čegec i Bruno Lokotar.

U razgovoru je bilo riječi o nagradi Sedam sekretara SKOJ-a koju je Miroslav Mićanović, dobio za knjigu kritičkih tekstova Četiri dimenzije sumnje.

U daljem razgovoru se govorilo o časopisu Kvorum  čiji je urednik prvobitno bio Branko Čegec, a od 1990. tim poslom se bavi Miroslav Mićanović.

Časopis Kvorum  se bavio književnim, likovnim, filmskim temama.

Bilo je riječi o portretu Mićanovićeve proze koju je Čegec okarakterisao kao jako poetičnu i hibridnu.

 

Promocija knjige Transparentne životinje Stefana Boškovića

Promocija knjige „Transparentne životinje“ Stefana Boškovića održana je u 16 sati. Osim autora o knjizi je govorio Vladimir Arsenić.

Knjiga sadrži 14 priča, neke su i prije objavljivane.  Autor je izjavio da mu se sama priča „Transparentne životinje“ nametnula kao dobar naslov, te nije imao neki poseban kriterijum pri odabiru naslova. Priče dramatizuju pornografske situacije. Tržni centar je mjesto radnje, Bošković je želio da to bude mjesto na kojem se i on sam kreće. Piše o detaljima, pravi svijet koji je manji nego u romanima i smatra da je kroz ovu zbirku sazreo. Iako nema veze sa njegovim pričama, prilikom čitanja Kafkine knjige „Preobražaj“, došao je na ideju da napiše zbirku priča.

Pośetioci su imali priliku i da čuju dvije njegove priče. U najavi novog romana, o kojem nije htio otkriti nešto više, izjavio je da će upravo to djelo pokazati kakav je on pisac.

 

Razgovor o prevođenju djela savremene crnogorske književnosti

U pratećem programu 1. dana 3. internacionalnog sajma poveo se razgovor o prevođenju djela savremene crnogorske književnosti u kojem su učestvovali Susan Curtis, Will Firt, Andrej Nikolaidis, Ognjen Spahić i Vladimir Vojinović.

Razgovor je otvorio Vladimir Vojinović upitivši čestitke Andreju Nikolaidisu za dobijenu nagradu „Meša Selimović“.

Susan Curtis je vlasnica izdavačke kuće Istrosbooks iz Londona. Bavi se objavljivanjem i promocijom djela književnosti Jugoistočne Evrope.

Will Firth je slobodni prevodilac crnogorske književnosti na engleski jezik.

Komentarisao se status prevodilačke djelatnosti savremene crnogorske književnosti, u vezi s čim je Vojinović donio zaključak da bez prevođenja nema ni afirmacije knjiga.

Ognjen Spahić, autor romana Hansenova djeca koji je preveden na engleski jezik govorio je o težini prevođenja književnih djela s južnoslovenskih prostora, ističući da je i prevođenje, kao i pisanje, posljedica ličnih strasti.

Andrej Nikolaidis je istakao da vrijednost ili zanimljivost teksta nijesu stvar nacionalne pripadnosti niti jezika na kojem pišemo i da je hendikep afirmisanja književnosti s južnoslovenskih prostora taj što su se pisci, odnosno tekstovi pojavili tek poslije ratova na Balkanu, a ne za vrijeme njih. Istakao je takođe da su Willovi prijevodi prvi prijevodi crnogorske književnosti na engleski jezik nakon prijevoda Milovana Đilasa. Nikolaidis je prepoznao značaj prevođenja na engleski jezik, smatrajući da to značajno proširuje mogućnost prevođenja na druge jezike i da je „Evropska nagrada za književnost“ dobar način afirmisanja književnosti te da treba biti oprezan kome se dodjeljuje.

U daljem razgovoru se govorilo o sredstvima i okolnostima koji bi pomogli afirmisanju crnogorske književnosti putem prevodilaštva. U razgovoru su učestvovali i slušatelji i poveo se razgovor o statusu prevodilačke djelatnosti u Srbiji i Hrvatskoj. Učesnici su se uglavnom složili da, pored relativno loše finansijske situacije, profesionalizmu u prevodilaštvu šteti i politička situacija u ovim trima državama.

Razgovor je zaključen iskustvima Susan Curtis i Willa Firta u radu s autorima crnogorske književnosti čija su djela prevodili. Govorilo se i o motivima koji su podstakli da se bave prevođenjem djela crnogorske književnosti. Tako je Susan Curtis primijetila da na jugoistoku Evrope ima dobrih pisaca, ali da nijesi prevedeni. Srela je Willa i tražila sredstva od Evropske Unije da se time bavi.

 

 

Predstavljanje stvaralaštva Damira Karakaša

Stvaralaštvo Damira Karakaša predstavljeno je u 19 sati. Kruno Lokotar, Anrej Nikolaidis i Damir Karakaš su govorili tom prilikom. Kruno Lokotar rekao je da je to čovjek od mnogo talenata koji nije rastrzan među njima već ih je uspio uobličiti. Njegovo književno stvaralaštvo okarakterisao je kao Hamsunovsko.  Dobio je nagradu za karikaturu, svira harmoniku čak i na leđima i bavi se pisanjem. Damir je skoro deceniju proveo u Parizu, ali se vraća u Plašćicu.

Vrhuncem njegovog stvaralaštva smatra se knjiga „Sjećanje šume“, ali Damir ośeća da može napisati bolju knjigu, a na tome i radi. Pisao je o svom đetinjstvu, a recepcija djela je izvanredna. Po njegovoj knjizi snimljen je i film. Ne voli svirati harmoniku pred svojim čitaocima jer se plaši komentara „Bolje sviraš nego što pišeš“.  U književnosti mu nijesu bitni autobiografski elementi već sam jezik, bitno je kako pisati i opisati. Čakavska ikavica očuvana je njegovom djelu. Smatra da je veliki problem pisaca što puno pišu i nemaju vremena čitati.

 

Predstavljanje edicije NOVA LUČA

U pratećem programu I dana III Internacionalnog sajma pośetioci su imali priliku da se upoznaju sa  II kolom edicije „Nova luča“ tim povodom su govorili Milorad Popović, Aleksandar Radoman, Radule Novović i Bogić Rakočević.

Promociju je otvorio Milorad Popović opisavši sadržaj edicije „Nova luča“ koja se sastoji od deset knjiga savremenih crnogorskih autora. Popović je naveo da je svako antologijsko izdanje važno za male književnosti, a u Crnoj Gori naročito zbog onih koji se bave književnošću i zbog onih koji malo znaju o crnogorskoj književnosti.

Aleksandar Radoman je istakao da je recepcija crnogorske književnosti u regionu tokom potonjih 15 godina, značajne regionalne i evropske nagrade nekolicine pisaca, prijevodi recentnih autora na brojne svjetske jezike, potom nekoliko kvalitetnih književnih časopisa, nekoliko uspješnih festivala, a konačno i Internacionalni sajam knjiga u organizaciji Sekretarijata Glavnoga grada, pokazatelj da je crnogorska književnost danas fenomen koji umnogome prevazilazi domete koje nameće malo tržište i nizak organizacijski nivo funkcionisanja kulture kao sistema.